Kada pišem za djecu i ja bih volio da sam toliko čedan i oslobođen svih kalupa i da progovorim iz ove svoje pameti toliko čedno i čisto…
Za mene su prava djeca ona koja još ne idu u školu, koja tek počinju da uče, misle i govore. E, jedino su ona u stvari još autentična, originalna i jedino još ona imaju sačuvanu tu originalnost i u mišljenju i u izrazu. Eto, kada uzmete onu knjigu Olovka piše srcem, vi kao pisac morate zavidjeti na toj nenamjernoj originalnosti tog nerazvijenog dječijeg intelekta i duha, do kakvih se sjajnih misli dolazi neznanjem i spontanošću.
U tom smislu su mala djeca za mene velika inspiracija u toj velikoj slobodi prema navikama, šemama, klišeima…
Ona nemaju pojma ni o čemu! Kada pišem za djecu i ja bih volio da sam toliko čedan i oslobođen svih kalupa i da progovorim iz ove svoje pameti toliko čedno i čisto…
Ne postoji ništa draže od mišljenja male djece i načina na koji ga ona formulišu: on je uvijek nepogrešiv. Kada je bio mali, moj sin mi je rekao: toliko sam gladan kao da sam žedan. To ne mogu ja da izmislim! Djeca su stvarno nepogrešiva u svojim formulacijama.
To mi je neki ideal!
Kad bih ja umio…?
