Rezilijentnost je veoma važna kada su djeca u pitanju zato što su ona u procesu formiranja ličnosti.
Pojam rezilijentnost u fizici označava sposobnost nekog tijela koje se deformisalo pod djelovanjem neke sile da se vrati u svoje prvobitno stanje i povrati svoj raniji oblik. Ako savijemo list papira, on će se vratiti u prvobitno stanje, ali ako ga zgužvamo, to će prevazići njegovu sposobnost rezilijentnosti i on više neće moći da povrati svoj oblik.
Na sličan način možemo da posmatramo rezilijentnost pojedinca koji je izložen nekoj veoma negativnoj situaciji, traumi ili seriji stresova, i da procjenjujemo koliki je stepen njegove sposobnosti da se vrati u svoje normalno stanje.
Danas znamo da odnos određenog događaja i načina na koji osoba reaguje na njega nije uzročno-posljedični. Ljudi ne reaguju na događaje kao takve, već stvaraju svoj doživljaj datog događaja tako što mu pripisuju neko značenje i neku važnost. Individualne razlike u doživljavanju iste pojave nastaju upravo zbog toga što joj se pripisuje različito značenje i značaj.
Preosjetljivi ljudi su oni koji negativnim događajima pripisuju veoma veliku važnost, doživljavajući ih kao katastrofe, što ih čini sklonim emocionalnim poremećajima. Ne valja ni potcjenjivanje negativnog događaja, to jest tvrdoća i neosjetljivost. Između preosjetljivosti i neosjetljivosti, nalazi se osjetljivost.
Optimalna mentalna otpornost nije tvrda neosjetljivost, već elastična osjetljivost. Neprijatno emocionalno stanje koje je reakcija na pravilnu ocjenu negativnog događaja može da traje kraće ili duže, nakon čega slijedi period adaptacije tokom kojeg se osoba vraća normalnom načinu funkcionisanja. Nakon što je neko vrijeme bila „savijena” ona se polako „ispravlja” uspostavljajući ponovnu unutrašnju ravnotežu.
Kada osoba doživi neku traumatičnu situaciju, nije situacija ta koja sama po sebi ostavlja posljedice, već su to oni pogrešni zaključci o sebi, drugima i svijetu, koje osoba izvodi iz date situacije. Osobe sa visokim stepenom rezilijentnosti uvijek nauče nešto ispravno iz negativnih situacija.
Rezilijentnost je veoma važna kada su djeca u pitanju zato što su ona u procesu formiranja ličnosti. Malu djecu najčešće možemo da zaštitimo od negativnih aspekata realnosti, ali to nije moguće sa većom djecom. Njima moramo da pomognemo da na ispravan način pripišu značenje i važnost negativnim događajima. Nakon takvih događaja treba da kroz razgovor sa njima spriječimo da izvedu pogrešne zaključke koji kasnije u životu mogu da ih ograničavaju i ometaju.
Najniži stepen mentalne otpornosti na negativne događaje imaju oni odrasli koje su kao djecu roditelji stalno prezaštićivali. Oni su stalno dobijali poruke da su nesposobni, a da je svijet veoma opasno mjesto. Visok stepen rezilijentnosti imaju ona djeca koju su roditelji podsticali da misle svojom glavom i da budu snalažljiva.
