Mladi su egocentrični, emotivni i subjektivni. Njihove najbolje namjere često se izgube u metežu suprostavljenih prioriteta, kriza i rokova. Potreba im je pomoć da bi objektivno sagledali kako organizuju svoje vrijeme.
Sposobnost za rad pod pritiskom tokom kraćeg perioda i sposobnost organizanizovanja rada tokom dužeg perioda, iako donekle suprotne, neohodne su svakom đaku.
Većina đaka ima najbolje namjere: stalo im je da dobro rade na časovima, da dobiju dobre ocjene i da, kako prelaze iz razreda u razred, budu sve uspješniji. No, mladi su takođe egocentrični, emotivni i subjektivni. Njihove najbolje namjere često se izgube u metežu suprostavljenih prioriteta, kriza i rokova. Potreba im je pomoć da bi objektivno sagledali kako organizuju svoje vrijeme, rad i učenje; takođe su im potrebne praktične metode za uspješnije i djelotvornije obavljanje školskih obaveza.
Đaci su većinom skloni postavljanju previše opštih ili preširokih ciljeva u odnosu na svoje školovanje i uspjeh. Na primjer, kada dobiju đačke knjižice ili svjedočanstva, đaci sebi i drugima obećavaju da će se popraviti, da će više učiti, redovno raditi domaće zadatke i biti pažljiviji na časovima. Iako su im namjere iskrene, nekih bitnijih promjena nema.
Ono što djeci nedostaje je svijest o tome kako koriste svoje vrijeme. Poput većine ljudi, oni često smatraju da će uraditi više nego što stvarno mogu da postignu. Ako nemaju jasnu, objektivnu sliku o tome kako zapravo provode vrijeme, neće im poći za rukom da svoje obaveze drugačije organizuju.
Pomozite im da bolje organizuju vrijeme:
1. Neka odrede prioritete – naprave spisak zadataka i pored svakoga napišu:
- hitno
- važno
- može da sačeka.
2. Tražite im da provjere kako sada provode vrijeme i uporede to sa svojim prioritetima.
3. Svake večeri, neka odvoje pet minua za planiranje sutrašnjeg rada. Tako će ujutru imati više vremena.
4. Za većinu ljudi jutro je najbolje vrijeme za rad. Razonodu i vanškolske aktivnosti treba ostaviti za neko drugo doba dana. Smatra se da se 80% posla obavi u 20% vremena određenog za rad.
5. Podstaknite ih da naprave svoj sistem planiranja koji će biti djelotvoran.
6. Prvo neka odluče šta treba da rade, a tek onda nek se prihvate tog posla.
7. Većina ljudi želi da bude najbolja u svom poslu, ali savršenstvo nije moguće uvijek ostvariti.
8. Ako je moguće, neka zadatke obavaljaju jedan po jedan. Počinje se od onog što je najvažnije ili od onog što će se najbrže završiti. Kad nešto završe, osjećaće se mnogo bolje.
9. Neodređene ambicije neće ih daleko dovesti. Nek postave nekoliko konkretnih ciljeva. Tako njihove ambicije neće biti puko maštanje. Ako imaju jasne ciljeve, to će im uliti samopouzdanje i usmjeriti im rad.
10. Neka postavljaju realne i ostvarljive ciljeve. Tako će moći da odrede koliko su blizu njihovom ostvarivanju.
11. Potrebno je da nađu mirno mjesto za rad. Neka ukućanima i prijateljima kažu da su zauzeti i dogovore se da njima kada će moći da se druže.
12. Treba da postave sebi rokove.
13. Radi se marljivo, uz česte, unaprijed isplanirane pauze – tako periodi tokom kojih moraju biti koncentrisani neće biti predugi.
