Dijete ima određene potrebe za bazičnom sigurnošću, povezanošću sa drugima, autonomijom, samopoštovanjem, samoispoljavanjem i realističnim granicama.
Naše djetinjstvo ne mora da bude savršeno da bismo bili u dovoljnoj mjeri dobro prilagođeni odrasli ljudi. Samo mora da bude, kao što je D. V. Vinikot (Donald Woods Winnicott) rekao, „dovoljno dobro.” Dijete ima određene potrebe za bazičnom sigurnošću, povezanošću sa drugima, autonomijom, samopoštovanjem, samoispoljavanjem i realističnim granicama. Ako su te potrebe zadovoljene, onda dijete obično cvjeta u psihološkom pogledu. Kada postoje ozbiljni nedostaci u zadovoljavanju ovih djetetovih potreba, nastaju problemi.
Samopoštovanje je osjećaj da vrijedimo u svom ličnom, društvenom i poslovnom životu. Samopoštovanje se rađa u djetinjstvu iz osjećaja da nas porodica, prijatelji, te nastavnici i drugovi u školi vole i poštuju.
Idealno bi bilo da smo svi imali djetinjstvo koje podstiče naše samopoštovanje. Osjećali bismo da nas porodica i prijatelji vole i cijene, da nas vršnjaci prihvataju i da smo uspješni u školi. Dobijali bimo pohvale i podstrek bez pretjeranih kritika i odbijanja.
Međutim, moguće je da se vama to nije dogodilo. Moguće je da ste imali roditelja, ili brata ili sestru koji su vas stalno kritikovali tako da ništa što ste radili nije bilo prihvatljivo. Osjećali ste se nedostojnim ljubavi. Možda su vas vršnjaci odbacivali. Doprinosili su tome da se osjećate nepoželjno. Ili ste se možda osjećali kao gubitnik u školi ili u sportovima.
Sada, kada ste odrasli, možda se osjećate nesigurno po pitanju određenih aspekata svog života. Nedostaje vam samopouzdanja u oblastima gdje se osjećate ranjivo – u intimnim odnosima, socijalnim situacijama, ili na poslu. U tim ranjivim oblastima se osjećate inferiorno u odnosu na druge ljude. Preosetljivi ste na kritike i odbijanje. Izazovi vas veoma uznemiravaju: ili izbjegavate izazove, ili loše izlazite s njima na kraj.
Povrede našeg samopoštovanja nagone nas da osjećamo sram. Sram je dominantno osjećanje u tom domenu. Ako ste se ulovili u životne zamke Defektnost ili Neuspijeh, onda vam sram od samog sebe ispunjava život.
Samoispoljavanje je sloboda da ispoljimo sebe – svoje potrebe, osjećanja (uključujući tu i ljutnju) i prirodne sklonosti (talente). Samoispoljavanje podrazumijeva uvjerenje da su naše potrebe jednako važne kao potrebe drugih ljudi. Slobodni smo da postupamo spontano bez pretjerane inhibicije. Osjećamo slobodu da se bavimo aktivnostima i interesovanjima koja usrećuju nas, ne samo one oko nas. Ne podstiču nas samo da stalno radimo i takmičimo se, već nam daju vremena da se igramo i zabavljamo.
U ranoj sredini koja podstiče samoispoljavanje, podstiču nas da otkrivamo vlastita prirodna interesovanja i sklonosti. Naše potrebe i želje se uzimaju u obzir prilikom donošenja odluka. Dozvoljeno nam je da izražavamo osjećanja, kao što su tuga i ljutnja, dokle god ozbiljno ne škode drugima. Redovno nam je dozvoljeno da budemo razigrani, nesputani i puni entuzijazma. Podstiču nas da držimo u ravnoteži rad i igru. Standardi su racionalni.
Ako odrastate u porodici koja guši samoispoljavanje, kažnjavaju vas ili vam nabijaju osjećaj krivice kad izrazite svoje potrebe, sklonosti ili osjećanja. Potrebe i osjećanja vaših roditelja imaju prioritet u odnosu na vaše. Doprinose tome da se osjećate nemoćno. Kada god se ponašate razigrano ili neobuzdano, rugaju vam se i bude u vama osjećaj srama. Rad i postignuće se pretjerano ističu nauštrb zabave i zadovoljstva. Vaši roditelji su zadovoljni samo kad nešto obavite savršeno.
Postoje tri pokazatelja da je vaše samoispoljavanje ograničeno. Prvi je da ste izuzetno popustljivi prema drugim ljudima. Uvijek udovoljavate svima drugima i uvijek se brinete za sve druge. Suviše ste skromni, skoro kao mučenik. Kao da vas ne zanimaju vlastite potrebe. Nepodnošljivo vam je da gledate kako drugi oko vas pate, pa uvijek iznova žrtvujete vlastite želje da biste njima pomogli. Moguće je da toliko mnogo činite za druge da oni zbog toga osjećaju krivicu što su s vama. Moguće je da se duboko u sebi osjećate slabo i pasivno ili ogorčeno kad ljudi ne cijene vaše davanje. Previše dopuštate da potrebe drugih ljudi upravljaju vama.
Drugi pokazatelj kako imate problema u ovom domenu jeste da ste pretjerano nesigurni i sputani. Moguće je da ste radoholičar – cijeli život vam se vrti oko rada. Rad vam je, možda, karijera ili nešto drugo. Možda radite da biste stalno izgledali savršeno ili da biste sve održavali besprijekorno urednim i čistim, ili, možda, da biste uvijek sve obavljali na savršeno pravilan i tačan način.
Moguće je da ste emocionalno ravni/ravnodušni. U vašem životu nema spontanosti. Potiskujete svoje prirodne reakcije na događaje. Bilo zato što smatrate da morate da radite ono što drugi ljudi žele (životna zamka Podređivanje) ili zato što morate ispuniti neke nemoguće visoke standarde (životna zamka Previsoki standardi), imate osjećaj da ne uživate zaista u životu. Život vam je ozbiljan i tužan. Nekako uskraćujete sebi zabavu, opuštanje i zadovoljstvo.
Treći pokazatelj problema u samoispoljavanju je velika količina neispoljene ljutnje. Hronična ljutnja zna da tinja ispod i, s vremena na vrijeme, neočekivano izbije na površinu, i to gotovo nekontrolisano. I, možda ste depresivni. Zatočeni ste u rutinu koja vam ne pričinjava nimalo zadovoljstva. Život vam djeluje prazno. Radite sve što treba, a u tome ipak ne nalazite nimalo zadovoljstva.
