Pitate se kako podići dijete koje će se lako prilagoditi? Pogledajte ovih 13 navika koje svaki roditelj može da prisvoji.
U posljednje vrijeme često viđam objave o tome kako su djeca nezahvalna. Zapravo, ne morate mnogo ni da pretražujete da biste vidjeli da se piše o tome kako su djeca „lijenja“, „narcisoidna“ i „užasno grozna“.
Ako ste roditelj mališana, čitajući ovakve tekstove parališu Vas osjećaji straha i mješovite poruke. Šta je, zapravo, ispravno raditi? Gdje griješim? Da li bi trebalo da dignem ruke i da jednostavno štedim novac za buduće psihoterapije mog djeteta?
Ono što me zastrašuje više od svega je to što smo svi preplavljeni osuđivanjem modernog roditeljstva, pa nam je bezbjednije (a i lakše) da ne radimo ništa, uključimo televiziju i sakrijemo se u svijet tehnologije.
Trebalo bi da znate nešto.
Promjena počinje sa jednim roditeljem i jednim djetetom. Imate pregršt mogućnosti da izgradite kvalitetne temelje Vašeg djeteta, koji su mu potrebni.
Razvoj kvaliteta, kao što su darežljivost, odgovornost, zahvalnost, ljubaznost, upornost i spremnost da pomogne, kreće u ranom dobu.
Evo teže strane ovoga.
Sve počinje sa nama – roditeljima. Djeca ne mogu ni pomisliti na nivo zrelosti koji je potreban za promjenu ponašanja, a kamoli da urade nešto povodom toga. Tako da sve kreće od nas, roditelja. Temelj dobro odgojenog djeteta smo uvijek mi.
Slijedi 13 jednostavnih načina koji pomažu u podizanju prilagodljivog djeteta. Okrenimo se osnovnim stvarima.
OGRANIČENJA
Nije neka filozofija, zar ne? Ali… Teško je postaviti granice za djecu i držati ih se. Naročito je teško kada se djeca otimaju, vrište u nedogled i izgovaraju stvari kao što je „Mrzim te“. Zapamtite da, kada se dijete ovako ponaša, ono se samo suočava sa svojim potrebama na jedini način na koji umije. U zavisnosti od postavljene granice, djetetovo prihvatanje iste može potrajati.
Kada dijete počne manje da se otima ili manje da vrišti, znači da ide ka prihvatanju postavljenih pravila. Ukoliko ste istrajni u ograničenjima, odnosno postavljene granice su kao zid, a ne kao vrata koja se s vremena na vrijeme otvore, dijete će se prosto odbiti od tog zida i počeće da razmišlja o alternativnim načinima ispunjenja potreba.
Svijet je veoma haotičan. Ograničenja pomažu djeci, ne samo da budu prizemni, već i da uspijevaju. Pogledajte iz svog ugla i razmislite o granicama koje Vi imate. I zapamtite, to su zidovi od cigle, ne vrata.
RUTINA
U djetinjstvu ima toliko toga što je djetetu novo i izazovno. Učenje samokontrole i empatije. Učiti kako se sprijateljiti i kako funkcionisati sa drugim osobama. Ovo su ogromne stvari za djecu. Možete koristiti neke jednostavne metode, npr. kartice za svakodnevne aktivnosti i time će dijete opušteno obavljati stvari koje se od njega traže.
Zapravo, kada dijete zna šta se od njega očekuje za vrijeme obroka, ujutru, uveče pred spavanje, ono se osjeća bezbrižnije.
Imate tvrdoglavo dijete? Još bolje. Uvođenje rutine dopušta djetetu da ima osjećaj da kontroliše nešto, a to je stvar koja mnogo znači tvrdoglavom djetetu.
VRIJEME ZA SPAVANJE
Spavanje utiče na razvoj mozga. Pomaže nam da obradimo ono što nam se dešava i da učimo iz toga. Dječiji mozgovi se konstantno razvijaju i stvaraju nove neuronske veze. Njima je neophodan san kako bi njegovali ovaj razvoj.
Zbog dječijih aktivnosti, škole i naravno, korištenja tehnologije, djeca idu na spavanje kasnije i imaju problema da se umire prije spavanja. Jedna od osnovnih stvari koju možete da uradite za njihovo ponašanje, zdravlje i njihovo dobro jeste da im pružite san koji im je potreban.
EMPATIJA
Šta je djeci zaista potrebno da bi bili srećni i uspješni? Većinu iznenadi odgovor: Empatija. To je sposobnost da uđemo u tuđe cipele. Nova istraživanja pokazuju da empatija ima veliku ulogu u predviđanju sreće i uspješnosti djece.
Iako nam je usađeno da brinemo, ne rađamo se sa empatijom, kao ni što se ne rađamo sa tim da znamo da naručimo kafu u kafiću. To ponašanje se uči, to je stečena osobina.
„Empatijom pokazujemo ljubaznost, socijalizovanost, kao i moralnu hrabrost i ona predstavlja lijek protiv maltretiranja, agresije, predrasuda i rasizma. Zato Forbs apeluje na kompanije da usvajaju principe empatije i perspektive, koje je Harvard Biznis naveo kao jedne od osnovnih sastojaka za uspjeh u liderstvu i rezultatima.“ – dr Mišel Borba, psiholog i ekspert roditeljstva.
ZAGRLJAJI
Virdžinija Satir, porodični terapeut, rekla je: „Treba nam 4 zagrljaja dnevno da bismo preživjeli, 8 da bismo održali ravnotežu, 12 da bismo se razvijali.“
„Zagrljajem naše tijelo oslobađa oksitocin, poznat kao hormon ljubavi. Ovaj hormon ima bitne uticaje na naša tijela. Jedan od njih je stimulacija razvoja. Istraživanja su pokazala da grljenje automatski podiže nivo oksitocina. Kada je on u porastu, nekoliko hormona rasta takođe se povećavaju, kao što su insulin (IGF-1) i neuronski faktor rasta. Nježni dodiri i zagrljaji mogu doprinijeti razvoju djeteta.“ – Pamela Li, autor djela Odgajanje dječijeg uma.
RAZIGRANI RODITELJI
Djeca nam ne kažu – Imao sam težak dan… Možemo li da pričamo? – Oni nam kažu – Hoćeš da se igraš sa mnom? – Lorense Koen.
Ne izdvajamo više mnogo našeg vremena za zabavu i igru. Dani su nam ispunjeni stresom, obavezama i napornim radom i ni ne primjetimo da smo sve udaljeniji od djece. Igra je posao naše djece i da bismo ostvarili vezu sa njima, moramo se i igrati sa njima.
Odvojite neko vrijeme kada ćete odložiti telefone i shvatite da smo potrebni djeci da bismo se IGRALI sa njima. Možda zvuči smiješno, ali svi ti besmisleni klipovi i recepti na internetu će biti tu godinama. Naša djeca neće.
PROVODITE VRIJEME U PRIRODI
Različite fizičke aktivnosti, pogotovu na otvorenom, dovode do poboljšanja svega, od kreativnosti, preko ostvarivanja uspjeha, pa do emocionalne stabilnosti. Djeca koja nisu aktivna mogu imati mnogo problema, od emocionalnih – na primjer, plaču za svaku sitnicu – do problema kao što je pravilno držanje olovke. – Meril Dejvids Lando, autor knjige „Prosvetljujuće roditeljstvo“.
SVAKODNEVNE OBAVEZE
Iako je teško natjerati dijete da obavlja neke od svakodnevnih kućnih obaveza, djeca imaju mnogo toga korisnog od toga.
Istraživanja su pokazala da djeca koja imaju svoj dio kućnih poslova, imaju i više samopouzdanja i odgovornija su, ali i bolji su u suočavanju sa ljutnjom i žrtvovanju određenih zadovoljstava, što dovodi do boljih rezultata u školi.
Štaviše, istraživanje koje je sproveo Marti Rosman pokazuje da uključivanje djeteta u kućne poslove ima pozitivan uticaj na njegov kasniji život. Zapravo, Rosman kaže da je najbolji pokazatelj uspjeha mladog čovjeka (srednje 20te godine) upravo to učestvovanje u kućnim poslovima u djetinjstvu. – Deb Koen, Centar za edukaciju roditelja.
VIŠE OGRANIČENJA U KORIŠTENJU TEHNOLOGIJE
Kako bi se neuronske veze normalno razvijale u kritičnom periodu djeteta, ono mora da dobija specifičnu stimulaciju. Vidovi stimulacije se razvijaju tokom evolucije čovjeka i – nimalo iznenađujuće – nju ne možete pronaći na ekranima tableta i telefona. Kada dijete provodi previše vremena pred ekranima, a ne dobija kvalitetnu stimulaciju iz stvarnog svijeta, njegov razvoj usporava. – dr Liraz Margalit.
DOŽIVLJAJI, NE STVARI
Djeci je potrebno manje materijalnih poklona, a daleko više značajnih doživljaja. Kada odrastu, neće se sjećati poklona koje su dobijali, već će se sjećati kako ste hvatali ribice ili kako ste napravili kulu od pijeska koju je talas potopio… Najbolja iskustva u životu koštaju malo ili nimalo, kao što je piknik u parku, pravljenje balona od sapunice, crtanje kredom na betonu ili dobacivanje loptom. Sve ove stvari imaju nešto zajedničko: radite ih zajedno. Ono što djeca žele jeste kvalitetno vrijeme provedeno sa roditeljima. – Seli Vajt.
USPORITE
Savjetujem roditeljima da određeno vrijeme odvoje i samo da posmatraju djecu, dok se igraju, dok rade domaći ili dok jedu. Izdvojite taj momenat i upijajte ih. Podsjetite sebe koliko su Vam djeca divna. Ove pauze, makar bile i minimalne, dovode do regulisanja tempa života. – Džon Dafi, psiholog.
ČITAJTE IM KNJIGE
Jedna od najbitnijih stvari koje roditelj treba da radi (pored brige da su djeca zdrava i bezbjedna) jeste da čita djeci. Počnite od samog njihovog rođenja, i kada ne umiju da pričaju i čitajte im sve dok ne budu mogli sami da čitaju. Sva istraživanja na ovu temu pokazuju da čitanje doprinosi razvoju govora, interakcije i povezivanja sa roditeljima i kada nauče sami da čitaju, to će učiniti da se osjećaju važnim, razumjeće svijet oko sebe i biće saosjećajne osobe. – Ejmi Džojs.
MUZIKA
Naučnici su dokazali da, kada dijete uči da svira neki instrument, njegov mozak postane sposoban da čuje i obradi zvuke koje inače ne bi mogao. Ovo im pomaže da razaznaju određene neuropsihološke razlike između zvukova, što dovodi do poboljšanja sveukupnih rezultata kod djeteta.
