Počelo je i drugo polugodište i djeca su se vratila svojim školskim zadacima. Samim tim, veliki broj roditelja vratilo se svojim brigama o školi, učenju, radnim navikama, organizaciji nastave i obaveza (svoje djece).
Znamo svi koliko je nekad teško biti podrška djetetu u učenju, posebno kada primijetimo da je nešto u domenu radnih navika počelo da se mijenja. Ipak, ono što je teško nije i nemoguće. Ovaj tekst u svom nastavku daje nekoliko smjernica u pogledu načina na koje možemo djetetu da pomognemo u organizaciji učenja.
Jasni ciljevi (a prije svega LIČNI)
Da bi organizacija učenja počela da se formira bar u naznakama, potrebno je da postoje jasno definisani ciljevi. Djeci je teško da krenu u realizaciju neke aktivnosti (posebno dugoročne) ako ne vide njenu svrhu i ciljeve koje treba da postignu. Da bi i vama i djeci bilo lakše, pokušajte zajedno da odredite prioritete na nekoliko nivoa. Za početak, to može da bude jedan ili dva nedjeljna i mjesečna prioriteta. Kasnije možete kroz zajednički dogovor da definišete i dnevne prioritete.
Isto važi i za ciljeve. Odredite šta bi mogli da budu dnevni, nedjeljni i mjesečni ciljevi.
Važno je da ciljevi imaju ove karakteristike:
Konkretni i dovoljno jasni: dovoljno specifični i ako je moguće, zapisani kako bi dijete nedvosmisleno razumjelo šta oni znače i svakodnevno ih pratilo.
Mjerljivi: dovoljno smisleni tako da sadrže bar neku kvantitativnu odliku kako bi dijete moglo da razmotri da li je i u kom stepenu cilj ostvaren. Na primjer: Kada je vrijeme za učenje? Koliko traje taj period dana? Koliko zadataka uraditi na nedjeljnom nivou?
Dostižni: kako bi dijete moglo da ostvari ciljeve, treba da budu u skladu sa njegovim mogućnostima i drugim ličnim karakteristikama.
Realistični za dijete: u dovoljnoj mjeri usklađeni sa realnošću i nenametnuti spolja (prijedlog je u redu, ali ne i direktno nametanje). To znači da su ti ciljevi lični, u skladu sa potrebama djeteta i uslovima koje ima za učenje. Na primjer, pitajte dijete: Koliko možeš vremena da provedeš nad lekcijom? Koliko misliš da je dovoljno urađenih zadataka za tu ocjenu (koju želiš)?
Vremenski oročeni: Potrebno je da svaki cilj ima rok kako biste i vi i dijete imali uvid u napredak do određenog trenutka.
Radna atmosfera (ne samo radni sto)
Većina nas na samo pominjanje radnog prostora pomisli na čist radni sto i udobnu stolicu za dugo sjedenje. Međutim, to nije poenta „radnog prostora“ za dijete. Djetetu je potrebna atmosfera za učenje, a ne za osmočasovni rad na radnom mjestu. Potrebna je radna atmosfera. To znači da postoje paralelno i sloboda i ograničenja. Pored toga, to znači da dijete može u svom vidnom polju da ima neki prostor za zapisivanje (bijela tabla ili zalijepljen veći format belog papira oko stola ili iznad njega). Tu bi moglo da zapisuje svoje misli ili osjećanja dok uči, ali i neka pitanja ili ideje ukoliko se javljaju. Tu je takođe i prostor za ciljeve. Jedan od načina da se dijete obaveže na ostvarenje ciljeva pomenutih iznad je da ih svojom rukom zapiše. Pisani trag je materijalni trag, nije samo obećanje ili želja. Tako će svaki put kada pogleda svoj radni prostor moći da pogleda ciljeve i prati svoj napredak. To može da bude čak i zabavno jer je to slično kao u video-igricama (prelaze se nivoi, skupljaju se poeni, osvaja se nagrada poslije svakog stepena itd.)
Bez osuđivanja (zlatno pravilo)
Organizacija učenja se takođe uči. Budite strpljivi, spremni na padove i nezadovoljstvo (što djetetovo, što vaše) i pokušajte da ne osuđujete. Pojava da se dijete odmah složi sa svim prijedlozima i usvoji nove načine organizacije učenja, više je izuzetak nego pravilo. Organizacija učenja dolazi polako i postepeno zato što je ta radnja neprijatna i zahtjeva samodisciplinu. Potrebna je određena zrelost djeteta da usvoji i zaista izgradi radne navike. To objektivno nije nimalo lako. Zato, ako vidite i mali pomak, tračak volje za promjenom ili praćenje ciljeva bar jedan dan, to je velika stvar. Onda pružite podršku da se tako i nastavi. Ipak, ukoliko primijetite da je dijete duže vrijeme demotivisano i da mjesecima ili godinama ne uspijeva da izgradi radne navike, u redu je da se obratite psihologu ili drugom stručnjaku za pomoć. Niste sami. Naprotiv.
