Ukoliko ste toliko bogati da govorite više od jednog jezika, znate da je svaki jezik jedinstven na svoj način. Međutim, mnogi od njih imaju toliko sličnosti, da ih lako možete pomiješati. Da li vam se to može desiti ukoliko želite da progovorite i italijanski i engleski? Dobra vijest za vas je da u ovom slučaju to ne može tako lako da vam se dogodi.
Kako bismo vidjeli i zašto, izdvojila sam dvije osnovne razlike ova dva jezika:
1. Izgovor
Jedno je sigurno – ljudi koji vas budu slušali će moći bez dileme da prepoznaju koji od ova dva jezika govorite, jer izgovor ova dva jezika nije ni sličan. Osnovna razlika je u tome što je italijanski ”mekan” jezik i što se on ”pjeva”. Šta to znači?
1. Svi vokali koje izgovorite moraju biti otvoreni, dakle izgovaraćete ih blago otvorenih usta. Dok u engleskom jeziku postoje riječi koje imaju i otvorene i zatvorene vokale. Zato je italijanski mekan, a engleski malo grublji.
2. Mnoge riječi se pišu duplim slovima i ta slova treba izgovarati duže. Upravo zato vam djeluje da je italijanski nježan i melodičan.
Dupla slova, odnosno izgovor, mogu i odrediti značenje riječi, na primjer: rossa-crvena; rosa-ruža.
Englezi sa druge strane, iako imaju dupla slova u mnogim riječima, ne obraćaju toliku pažnju na to, i svakako ne izgovaraju riječ duže zbog toga, pa samim tim njihov jezik ne zvuči kao pjesma.
2. Gramatika
Gramatika italijanskog jezika dosta je drugačija gramatici engleskog jezika. Osnovni razlozi su:
1. Italijani sve u rečenici slažu po rodu i broju. To znači da npr. svaki pridjev mora po rodu da se složi sa imenicom. Posljednja slova, tj.nastavci svake riječi određuju broj i rod.
Na primjer: Maria è bella ragazza.- Marija je lijepa djevojčica.
Marco è bello ragazzo. – Marko je lijep dječak.
Nasuprot tome imamo engleski jezik koji ne razlikuje rod i broj prideva.
Na primjer: Maria is a beautiful girl. – Marija je lijepa djevojka.
Mark is a beautiful boy. – Marko je lijep dječak.
ZAKLJUČAK: Pridjev lijep na italijanskom neće biti isti za muški i ženski rod, dok u engleskom oba roda opisujemo jednom riječju.
2. Posljednja slova u italijanskim riječima, tj. nastavci mogu biti različiti kod imenica, ali isto tako i kod glagola (radnji) u zavisnosti od lica (osobe koja nešto radi).
Na primjer: Io abito a Belgrado. – Ja živim u Beogradu.
Tu abiti a Belgrado. – Ti živiš u Beogradu.
Nasuprot tome glagoli u engleskom jeziku nemaju nastavke za svako lice.
Na primjer: I live in Belgrade. – Ja živim u Beogradu.
You live in Belgrade. – Ti živiš u Beogradu.
ZAKLJUČAK: Glagoli u italijanskom jeziku za svako lice imaju nastavak, u engleskom nema nastavaka za glagole.
Ovo su dvije osnovne razlike ovih jezika, ali ne i jedine. O sličnostima i ostalim razlikama jezika, moći ćete da čitate u nekom narednom tekstu na našem sajtu.
A ako vam se nakon ovog teksta čini da je engleski lakši, a italijanski teži, varate se. Zapitajte se kakav je srpski jezik. Na koji od ova dva više podsjeća? Odgovor je da više podsjeća na italijanski upravo zbog ove dve razlike koje smo naveli: u srpskom imamo nastavke za sva lica (živim, ziviš, …) i takođe akcentujemo na razne načine tj. izgovaramo određene glasove duže ili kraće (grad - vremenska nepogoda (kratko a) ili grad-mjesto stanovanja (dugo a)).
Ovo nas dovodi do zaključka da je zapravo engleski dosta drugačiji od našeg maternjeg jezika, i uprkos tome, veliki broj ljudi ga govori i uči. Zašto onda vi ne biste naučili i italijanski?
