Prema mišljenju mnogih stručnjaka koji se bave psiho-fizičkim razvojem djece, period do sedme godine smatra se najznačajnijim za razvijanje svih motornih i intelektualnih vještina. Stoga bi roditelji, u skladu sa interesovanjima i sklonostima djeteta, trebalo da posvete pažnju svakoj od tih vještina pojedinačno. Nakon što ih nauče da samostalno ovladavaju osnovnim radnjama (umivanje, oblačenje, uzimanje hrane) i upoznaju se sa osnovnim pojmovima iz svijeta koji ih okružuje, prvi sljedeći korak roditelja je podsticanje kreativnosti kod djece.
Opšte je poznata činjenica da je dječija mašta izuzetno razvijena, da ona vole da stvaraju, kao i to da, podstaknuta prirodnom radoznalošću u najranijem uzrastu, imaju velike saznajne potencijale. U školama se djeca uglavnom podstiču da razmišljaju na način koji bi doveo do tačnog rješenja, i pritom ona daju tačne ili netačne odgovore, zbog kojih budu nagrađeni dobrom ili prekoreni lošom ocjenom. Zato je od izuzetnog značaja da se djeca u predškolskom uzrastu stimulišu da razmišljaju drugačije, da im se ostavi prostora da u tim razmišljanjima pokažu svoju maštovitost i kreativnost, i da na taj način dolaze do rješenja. Ta rješenja neće uvijek biti tačna, ali će ih osloboditi u komunikaciji sa svijetom oko sebe i otvoriti im mogućnost da kasnije do rješenja ne dolaze uvek po ustaljenim šemama.
Genetika ima velikog uticaja na to da li će dijete biti manje ili više kreativno. Ipak, kreativnost je poput mnogih talenata, ukoliko je ne razvijamo, neće biti od pretjeranog značaja samo zato što za nju imamo genetsku predispoziciju. Okruženje u kome dijete odrasta je od izuzetne važnosti, a od podsticaja koji otuda dolazi zavisi u kom smijeru će se dječija kreativnost razviti, kao i da li će se uopšte razviti. Ukoliko sredina podsticajno djeluje na dijete, ono će se osjećati slobodnijim da ispolji svoju kreativnost i da je dodatno razvija. Ukoliko je dijete konstantno izloženo modelima ponašanja i aktivnostima koje se odvijaju po jednom ustaljenom sistemu u kome dijete poštuje pravila koja važe za sve i koja isključuju bilo kakvo odstupanje, njegova prirodna kreativnost će se polako gubiti. Ovaj proces je potpuno prirodan jer ukoliko djetetu ne damo slobodu da bude drugačije i da na drugačiji način vidi svijet oko sebe, ono će se navići da funkcioniše po pravilima grupe. Sve što od toga bude odstupalo djelovaće mu neodgovarajuće ili neprimjereno i činiće ga nesigurnim da ispolji svoju osobenost.
Važno je da djeci dozvolimo da eksperimentišu, da postavljaju pitanja, da iskažu mišljenje, da otkriju svoje ideje, da ih objasne. Pritom je veoma važno da ih ne prekorevamo, da ne ismjevamo njihova objašnjenja i definicije koje su vrlo često koliko komične, toliko i genijalne. Važno je uvoditi igre koje podstiču kreativnost. Roditelje uglavnom brine činjenica da za igru nemaju mnogo vremena. Međutim, ukoliko se dobro organizujete, sve je moguće postići.
Sa djetetom se možete igrati asocijacija kada sređujete stan, ili se možete igrati riječima i bojama dok krečite ili farbate ogradu, možete da pronalazite vezu između pojmova koje vidite dok putujete prevozom. Ukoliko kuvate, možete dijete da učite da razlikuje oblike i da zajedno smislite šta od njih možete da napravite. Dopustite djetetu da samo bira muziku koju će slušati, da na svoj način tumači likove iz priča, da samo procjeni šta je dobro, a šta loše. Budite sigurni da će znati. Za slučaj da ipak procjenite da je potrebno da dijete drugačije usmjerite, učinite to bez prekora i navedite ga da sopstvenim razmišljanjem i zaključivanjem dođe do rješenja. Tako dijete neće imati osećaj da ste mu nešto nametnuli, biće sigurno u sebe i imaće poverenja da sa Vama ponovo podjeli svoje misli i kreativne ideje.
