Svjedoci smo sve veće dostupnosti podataka. Za samo dvije sekunde, bilo kakav podatak pojaviće se na ekranu naših elektronskih naprava – od računara do mobilnih telefona. Za manje od dvije sekunde može se vidjeti godina bilo koje velike bitke, ili latinsko ime neke biljke. Dakle, doći do podataka – već sada nije izazov. Ali kako da te podatke iskoristimo, primjenimo, povežemo dva ili više i zaključimo treći, to je ono što ovakvom metodom želimo da naučimo i uvježbamo djecu. Nije li to prva priprema za životne i radne izazove – rješavati kreativno i uspješno probleme onime čime u tom trenutku raspolažemo?
Suštinska razlika između zagonetnog pitanja i uobičajeneg pitanja iz školovanja je u tome što će na uobičajeno školsko pitanje odgovor dati samo onaj koji je naučio, zapamtio, čuo došaptavanje ili na drugi način prethodno usvojio znanje potrebno za odgovor. Takvo dijete će odgovoriti odmah. Djeca koja nisu čula, naučila ili na drugi način došla u posjed podataka potrebnih za odgovor – neće odgovoriti, neće razmišljati, neće dati svoju ideju, neće se igrati, neće razigravati svoju neuronsku mrežu.
Kod rada uz primjenu zagonetnih pitanja, svega toga bude, i to u velikoj mjeri.
Učitelj ili vaspitačko lice se obuči da pravi ovakva pitanja, moći će da, kada god poželi, oživi atmosferu u radu sa djecom i makar na nekoliko minuta kreira dinamičan, zanimljiv proces u kome čitava grupa razmišlja i pokušava da primjeni sve što zna, sazna, pretpostavi ili zaključi da dođe do odgovora. Ovako se kod mališana hrabri i uvježbava i krucijalno važna vještina postavljanja pravih pitanja za sticanje novih podataka koji im mogu pomoći na putu do traženog odgovora.
Iz dosadašnje prakse, evidentno je da djeca toliko vole ovakav način rada, da čitavo odjeljenje može da se pred kraj uspješnog časa bukvalno nagradi sa nekoliko zagonetnih pitanja.
Kako svesti zagonetno pitanje o temi za starije na mlađi uzrast?
Na primjer, želimo da djeci postavimo pitanje o Van Gogu, čuvenom slikaru. Jasno je da većina mališana mlađeg uzrasta ne zna o kome je riječ. Trebalo bi zato da prethodi jasan i zanimljiv uvod.
Na primjer:
Draga djeco, mnogi od vas lijepo crtaju. Postoje i neki odrasli ljudi, koji tako lijepo crtaju da čitavog života samo to rade i za njih se čuje u čitavom svijetu. To su slikari. Jedan od najpoznatijih slikara bio je i jedan čovjek koji se zvao Van Gog (Nije cilj ovog uvoda da djeca zapamte ime ili djelo slavnog umjetnika, iako se i to često događa, kao usputna, neplanirana dobrobit ovakvog načina rada).
E, draga djeco, kada se priča ili piše o tom slikaru, koji je živio prije više od 150 godina i naslikao gotovo dvije hiljade slika i crteža, veoma često se pominje jedna koja se zove "Pšenična polja sa vranama". Zašto se baš ta slika pominje češće od većine drugih?
Uslijediće temeljno promišljanje o slikarima i njihovim djelima. Djeca će pokušati da dokuče zašto se baš ta slika tako često pominje, u čemu je njena posebnost u odnosu na ostale:
- To je njegova najveća slika!
- To je jedina njegova slika na kojoj su neke životinje!
- To je jedina njegova slika koju je nacrtao flomasterima!
- To je njegova najmanja slika!
- To je slika za koju je dobio najviše para!
- To je jedina slika koju je nacrtao naopačke!
- To je slika koja nije kockasta! (Dijete želi da kaže da nije kvadratnog oblika!)
- To je jedina njegova slika koja je skroz žuta!
Poslije puno ideja, razmišljanja, prepostavki i nadovezivanja, neko iz grupe će doći i do tačnog odgovora:
- To je njegova posljednja slika!
Na kraju, sam trenutak davanja tačnog odgovora nije najvažniji – najvažnije je ono što dolazi prije njega: minuti kreativne atmosfere u kojoj svi razmišljaju, povezuju i pokušavaju da dođu do odgovora. Kao i u životu: Smisao je u putu!
Da li je važno da zagonetno pitanje bude u vezi sa temom/lekcijom koju djeca rade tog dana ili časa?
Naravno da nije. Kod zagonetnih pitanja, u traganju za pravim odgovorom, zahvata se čitav niz oblasti – od umjetnosti, geografije, istorije do običaja i tehnologije! Učimo ih da promišljaju mogućnosti, pronalaze alternativna rješenja, da povezuju ono što znaju i koriste ono što čuju, i obratno – kao i u životu.
