Jednom kada otkrijemo zadovoljstvo učenja stranog jezika sasvim je za očekivati da ćemo željeti da učimo i druge jezike i upoznajemo druge kulture. Obično kada savladamo jedan jezik sa više samopozdanja ćemo krenuti u učenje novog. Ipak, da li je pamatan izbor učiti dva jezika istovremeno ili ipak ići korak po korak, pitanje je koje većini zaljubljenika u strane jezike padne na pamet.
Ako mislite da ne možete naučiti više jezika, griješite! Za to nije neophodan nikakav poseban talenat ili sklonost ka jezicima.
Nekome će bolje ići izgovor, neko će vladati bogatim vokabularom, svako u skladu sa onim što ga najviše interesuje, ali svako, uz dovoljan trud, može jednog dana reći za sebe da je poliglota.
Učenje dva jezika istovremeno može za neke biti veoma efektivno.
Ako volite izazove i već znate tehnike za aktiviranje mehanizama pomoću kojih usvajate jezik, onda ovo može biti jako korisno i preporučljivo. Savjetuje se da ne počinjete istovremeno da učite dva slična jezika (npr. italijanski i španski), jer je moguće da ćete zbog tih nekih sličnosti miješati riječi u glavi i time usporiti i otežati sebi učenje.
Ako ste tip osobe kojoj je potrebna veća koncentracija za ono što uči i volite da se fokusirate na jednu oblast dok je ne usavršite, onda se posvetite jednom jeziku. Ovaj proces sam po sebi zahtijeva da se mnogo angažujemo, da se informišemo, vježbamo i razmišljamo o nedoumicama, novim riječima koje smo čuli, gramatičkim pravilima…
Zato je sasvim u redu da se usmjerite na usavršavanje jednog jezika, dok ne ocijenite da ste ga savladali onako kako ste željeli.
Svi mi sami najbolje znamo kako učimo, šta nam najviše odgovara i treba tokom tog procesa. U tom smislu ne postoje pravila, dokle god radimo na sebi i usavršavamo se.
