Važno je da roditelji prepoznaju svoje vaspitne greške i ne ponavljaju ih. Jedna od najčešćih je premalo ili pretjerano hvaljenje djeteta. Važno je dijete pohvaliti kada ostvari neki uspjeh, no jednako tako treba ih pohvaliti i za trud koji su uložili i kad uspjeh izostane.
Ne postoje savršeni roditelji, kao ni savršen način odgoja, jer se roditeljstvo ne može naučiti, ono je vještina. Zamke u odgoju su brojne i ponekad roditelji, možda u najboljoj namjeri, griješe.
Nije dobro biti ni prepopustljiv ni prestrog, a na kraju i svako dijete je drugačije i zahtijeva individualno prilagođen način odgoja.
Najčešće tipove roditelja pojasnila je profesorica psihologije Hana Hrpka.
"Kada govorimo o tipovima roditeljstva, poznati psiholog Bumrind (1967.) govori kako je važno promatrati odgoj kroz dvije dimenzije - roditeljsku toplinu i roditeljski nadzor:
- Roditeljska toplina je izražavanje ljubavi i nježnosti kroz dodire, grljenje, poljupce, tople riječi i nježnosti.
S druge strane, roditelji provode nadzor nad djetetom kroz djetetovo spontano opisivanje aktivnosti, mjesta i društva provođenja vremena izvan kuće - govori i dodaje kako je nadzor takođe i praćenje djetetovih unutrašnjih doživljaja, emocija i misli te se može graničiti s pritiskom i ograničavanjem djeteta."
"Na temelju te dvije dimenzije", nastavila je psiholog Hrpka, "možemo formirati četiri tipa ili odgojna stila roditeljstva: autoritaran, permisivan, zanemarujući i autoritativan odgojni stil, a svaki ima svoje zakonitosti."
1. Autoritaran - roditelj postavlja pravila i prekršaje kažnjava.
Ukratko, autoritaran odgojni stil manifestuje se kroz krutog roditelja, koji mnogo očekuje od djeteta i strogo ga nadzire te djetetu ne daje dovoljno topline i potpore. Glavni odgojni cilj ovoga stila je učenje samokontrole i poslušnosti tako da roditelj postavlja pravila koja ne objašnjava, postavlja granice, a prekršaje kažnjava, često i fizički. Djeca takvih roditelja su sklona promjenama raspoloženja, povučena su, nevesela, bojažljiva, razdražljiva i nisu spontana.
2. Permisivan - previše popustljivosti.
Suprotnost ovakvom pristupu odgoju je permisivan odgojni stil.
"Ovdje je riječ o prepopustljivom stilu odgoja, gdje roditelj traži malo od djece i provodi slabu kontrolu, ali daje veliku toplinu i potporu. Roditelj zadovoljava sve djetetove želje i zahtjeve, no djeca su nesigurna, ne snalaze se u granicama, impulsivna su i agresivna te su često bezvoljna i depresivna", pojasnila je psiholog Hrpka.
3. Zanemarujući - zapuštanje, nema nadzora, ali ni potpore.
Treći stil roditeljstva je zanemarujući, a ovdje je zapravo riječ o zapuštenom odgoju. "Roditelj koji ima ovakav odgojni stil postavlja male zahtjeve, nema nadzor nad djetetom, ali nema ni topline i potpore. Roditelj ili emocionalno odbacuje dijete ili nema vremena i ne želi se baviti djetetom".
Dijete koje je na ovakav način odgajano neprijateljski je raspoloženo prema roditeljima, pokazuje otpor, ne stiče društvene kompetencije i neuspješno je u školi.
4. Autoritativan - dosljedan, savjetnik, potpora.
I na kraju, posljednji i najbolji stil roditeljstva je autoritativan stil odgoja.
"Riječ je o demokratskom, dosljednom stilu. Roditelj postavlja velike zahtjeve, postavlja granice i provodi nadzor, ali istovremeno daje veliku toplinu, prihvatanje i potporu. Roditelj je ovdje više savjetnik nego nadzor. Glavni odgojni cilj autoritativnih roditelja je razviti kod djeteta zainteresovanost, kreativnost, sreću, motivaciju i samostalnost. Djeca koja su na ovaj način odgajana su spontana te slobodno izražavaju svoje mišljenje i osjećaje. Važno je napomenuti da samo topla i otvorena komunikacija između djeteta i roditelja potiče iskrenu djetetovu otvorenost te kasnije dovodi do kvalitetnog nadzora u adolescenciji", pojašnjava dodajući kako je sklad topline i potpore s nadzorom, i to nenametljivim, najveća vještina roditeljstva.
Iako u praksi nije lako istovremeno uskladiti potreban stepen nadzora i dati dovoljno topline, iskustvo nam pokazuje kako je, uz dosljednost, upravo takav omjer nadzora i topline optimalan za dobar odnos s djetetom, odnos povjerenja kako u ranom djetinjstvu, tako i u adolescenciji. Tako odgajana djeca imaju najveće šanse da izrastu u zdrave, odgovorne, zrele i srećne ljude.
