Narodna mudrost novog doba kaže IQ te zapošljava, EQ te unaprjeđuje. Uspon nauka i okretanje egzaktnosti s kraja 19. vijeka doveli su do toga da akcenat stavljamo na visinu IQ-a, umjesto na emocionalnu zrelost osobe. Emocionalnoj inteligenciji bi, međutim, trebalo vratiti poverjenje, jer nije samo važno da li ćemo naći put iz lavirinta već i kako ćemo se nositi sa neuspjehom. Hoćemo li odustati na početku ili tek kad više puta naiđemo na zid, i hoćemo li biti ogorčeni, bijesni ili tužni zbog toga. Znamo da osjećaj sreće i ispunjenosti često ne zavisi od koeficijenta inteligencije, već upravo od pogleda na sebe, svijet i ono što nam se događa. Emocionalno inteligentna osoba je svijesna svojih osjećanja, i njima se služi prilikom donošenja bilo kakvih odluka u životu. EQ podrazumijeva svijest o vlastitoj vrijednosti, ali i razvijenu empatiju i komunikacijske sposobnosti.
Kao i bilo koja druga vještina i EQ se uči i razvija tokom odrastanja. Zato naučite djecu da prepoznaju svoja osjećanja i da ne krive druge za njih, a da probleme doživljavaju kao izazove. Budite spremni da djetetu kažete “ne” i naučite ga da se nosi sa takvim odgovorom. Nemojte ga držati pod staklenim zvonom, daleko od potencijalno negativnih emocija, jer mu na taj način uskraćujete priliku za rast i razvoj.
Na emocionalnu inteligenciju djeteta i na zanimljiv način kroz razne igre.
U nastavku ćemo vam dati i neke igre za razvoj emocionalne inteligencije djeteta.
IGRE ZA RAZVOJ EQ
Prevarili ste se ako ste mislili da će dijete sigurno, lako i spontano naučiti da prepozna svoja i tuđa osjećanja. Emocionalna inteligencija se njeguje i razvija, i, srećom, na razne načine se može učiti i unaprijediti.
Budući da najviše uživaju u igri, organizujte djeci igre pomoću kojih će na jednostavan i zabavan način usvojiti važna znanja o svojim i tuđim emocijama, i naučiti kako da ih prepoznaju i izraze.
Ovo su neke od mogućih igara za razvoj emocionalne inteligencije:
SKALA EMOCIJA – Zalijepite na zid, na određenoj udaljenosti, lica koja predstavljaju različita emocionalna stanja – tugu, neutralno raspoloženje i sreću. Podstičite dijete da svakodnevno koristi skalu kako bi naglasilo svoja trenutna osjećanja ili osjećanja vezana za neke ranije proživljene situacije.
POGODI OSJEĆANJE – Igrač jednu neutralnu rečenicu poput: “Idem u šetnju!” izgovara na različite načine, drugačijim tonom, pa i telesnim pokretom, u cilju izražavanja različitih emocija (sreća, ushićenost, tuga, ljutnja…). Ostali pogađaju o kojem osećanju je riječ.
NASTAVI REČENICU – Dijete treba da nastavi započete rečenice, kao što su:
Sretan sam kada…
Tužan sam kada…
Volim…
Ne volim…
Ljut sam kada…
U nastavljanju rečenica učestvuje i roditelj.
DRAMATIZACIJE S LUTKAMA – Ova igra je veoma dobra prilika da dijete verbalno izrazi različita osećanja. Može sámo da osmisli priču ili da ima zadatu. Neku koju je čitalo/slušalo više puta.
PANTOMIMA – Za ovu igru su vam potrebne kartice na kojima su prikazane razne emocije. Dijete izvlači jednu i glumi osećanje koje je prikazano na njoj. Dijete koje pogodi o kom osjećanju je riječ, dobija tu karticu, uzima novu, i glumi. Pobjednik je onaj ko na kraju ima najviše kartica.
MEMORIJA – Za memoriju se koriste iste kartice kao i za pantomimu, samo duplirane ili sa sličnim licima a istim emocijama. Zavisi od uzrasta djece. Inače se igra kao i klasična memorija.
CRTANJE – U šablonska “prazna” lica dijete treba da ucrta određenu emociju (rečenu ili napisanu, zavisi od uzrasta). Materijal možete naći na internetu ili napraviti sami. Evo jednog primjera: http://dabblesandbabbles.com/wp-content/uploads/2013/06/Blank-Faces-original.pdf
SKUPOVI
1. Napišite pet osnovnih emocija na karticama (srećan, tužan, ljut, uplašen i postiđen)
2. Na posebnim karticama napišite što više emocija za svaku kategoriju, poput veseo, uzbuđen, iznerviran, prestrašen.
3. Razgovarajte sa svojom djecom o svakoj emociji i stavite ih uz jednu od pet osnovnih emocija.
Važna lekcija djeci je da ne postoji DOBRA ili LOŠA emocija. Emociju samo treba da primjete i razumiju, a ne i da sude o njoj.
Isto tako, kada čitate priče i gledate crtaće ili filmove s djetetom, pokušajte da imenujete i opišete emocije likova.
Ne skrivajte svoja osjećanja od djeteta i ne štitite ga od negativnih emocija. Ružičaste naočare neće ga učiniti stabilnijom, emocionalno inteligentnijom, pa ni srećnijom osobom. Malo dijete je prijemčivije za nova iskustva i znanja. Nemojte ga šokirati i izbacivati iz udobne nezrelosti kada bude starije i manje fleksibilno. Ono treba da nauči kako da se nosi sa različitim emocijama, da probleme vidi kao izazove, i da bude srećno uprkos svemu.
